Tokom perioda vladavine Marije Terezije, prezime im je promenjeno skraćivanjem na Stefanov. Kada se kasnije pojavila mogućnost vraćanja originalnog prezimena, porodica nije imala finansijske mogućnosti to da ostvari, pa je naziv ostao u obliku koji je danas poznat. U narodu su bili poznati i po špic-namenu Kalenderski koje bi moglo poticati od nemačke reči “kalen“, što znači “zvati“ ili “nazivati“. Zanimljivo je da je u neposrednoj blizini živela i porodica sa prezimenom Kalenderac, što dodatno svedoči o posebnoj tradiciji nazivanja u ovom delu Starčeva.
Jedna od najistaknutijih ličnosti iz ove porodice bio je Radivoj Stefanov, rođen 1919. godine od oca Vase i majke Pijade. Radivoj je od malih nogu pokazivao izuzetan radni elan i posvećenost domaćinstvu. Zanimanje za zemlju i poljoprivredu ostalo je karakteristično za celu porodicu kroz generacije. Sa suprugom Zagorkom Nestorov (1919-1991) iz Pančeva dobio je ćerku Jovanku 1941. godine. Tokom Drugog svetskog rata Radivoj je odveden u zarobljeništvo, a njegova supruga ga je strpljivo čekala dok se nije vratio. Godine 1946. na svet je došao njihov sin Ilija.
Radivoj nije bio samo vredan domaćin, imao je istaknutu ulogu i u verskom životu Starčeva. Tokom sedamdesetih godina bio je predsednik Crkvenog odbora hrama Svetog Pantelejmona, doprinoseći njegovom očuvanju i razvoju. Radivoj je preminuo 2002. godine. Sin Ilija nastavio je porodičnu tradiciju bavljenja poljoprivredom. On se od malena bavio poljoprivredom na gazdinstvu čvrsto vezan za zemlju, ratarstvo i stočarstvo, kao i za rad sa konjima, koji je bio poseban deo njegovog života. Bio je izuzetno vredan i istrajan domaćin, u mestu poznat i poštovan kao pravi ratar. NJive je obrađivao savesno i s merom, a o stoci je brinuo s posebnom pažnjom, što je najbolje govorilo o njegovom znanju i iskustvu. Nije voleo da se ističe niti da mnogo govori o sebi, ali se njegov trud uvek jasno video kroz ono što je stvorio i održavao. Miran, tih čovek, pun ljubavi prema porodici i prijateljima. Godine 1969. oženio se Jovankom, devojačko Milivojev iz Banatskog Brestovca (1953-2019) i ubrzo dobio dve ćerke, Draganu (1970) i Vesnu (1972). Dragana je, nažalost, preminula.
Porodica je proširila svoju struku i kroz trgovinu delova za poljoprivredne mašine, a svojevremeno je njihova trgovinska radnja za delove bila na raspolaganju svim poljoprivredinicima širom Banata.
Posebno mesto u dugoj porodičnoj hronici zauzima Vesna Stefanov, koja je nastavila ne samo porodičnu tradiciju rada nego i rodoslov Stefanovih kroz svoje dete, a njen sin Danilo dobio je priliku da nastavi priču ove cenjene starčevačke porodice.
Danas se porodica Stefanov pamti kao snažan simbol predanosti radu, čvrstih porodičnih vrednosti i aktivnog doprinosa razvoju svoje zajednice, pravi primer kako se kroz generacije gradi i neguje identitet mesta i njegovih ljudi.
Vera Škulić
