Uglavnom je u Starčevu svaka starosedelačka porodica upamćena po špic-nameu. U ravničarskim mestima Banata, špic-name, porodični nadimci, imaju podjednaku težinu kao i prezimena. Oni ne stoje u ličnim dokumentima, ali žive u svakodnevnom govoru, u pričama starih i u sećanjima komšija. Špic-name je više od imena, to je porodični pečat, često nastao po osobinama, zanimanju, poreklu ili nekom upečatljivom događaju iz prošlosti.
Jedna od značajnih starčevačkih porodica je porodica Jakovljev, špic-name Baćini. Nadimak Baćini najverovatnije potiče od prepoznatljivih, uvijenih brkova jednog od predaka porodice Jakovljev, po čemu su bili upamćeni, a vremenom se taj nadimak, u skladu sa banatskom tradicijom, preneo na celu porodicu. Posebno se istakao Slavko Jakovljev, poznat među meštanima kao Baća, koji je svojim predanim angažovanjem obeležio crkveni život i društvenu svakodnevicu Starčeva. Njegova posvećenost veri, zajednici i tradiciji ostavila je trajan pečat u kolektivnom pamćenju Starčeva.
Porodica Jakovljev vuče svoje korene još iz 1841. godine, kada se Đorđe Jakovljev rodio u Starčevu, u porodici koja je tu stigla, pretpostavka je, iz okoline Žitišta, s delimičnim korenima na teritoriji današnje Hrvatske. Ne zna se tačna lokacija porekla. Porodica je vekovima bila vezana za poljoprivredu, a prezime Jakovljev, koje vuče hebrejsko poreklo, prenosilo se s generacije na generaciju, zajedno sa poštovanjem prema radu, porodici i veri. Đorđe Jakovljev se oženio Pelom (devojačko Radakov) iz Crepaje. Dobili su sina Jocu koji je oženio Sofiju (devojačko Kojić)i imali su četvoro dece: Živu, Savu, Nikolu i Milenu. Pored svoje dece, odgajili su i Veru Milaškov, usvojenu devojčicu. Milena se udala u Pančevu, na Margiti u porodici Ilijin. Živa je dobio sina Vasu sa suprugom Koviljkom (devojačko Jankulov) iz Omoljice, ali Vasa nije imao dalje potomstvo. Sava, rođen 1910. godine, oženio se Milicom (devojačko Stanimirović) iz Bavaništa. Zajedno su živeli u Lenjinovoj ulici, u porodičnoj kući u kojoj je rođeno više generacija. Sava i Milica bili su kovači i paori. Generalno, porodica Javkovljev se bavila poljoprivredom od davnina. Njihov sin, Slavko Jakovljev, rođen 1931. godine, nasledio je tu ljubav prema zemlji, ali i još jednu - pesmu. Slavko je bio član crkvenog pevačkog društva, poznat po svom baritonu i učešću u svim važnim liturgijama i crkvenom životu. I tokom Komunizma kada je bilo skoro pa zabranjeno javno promovisanje religije, Slavko je bio odan crkvi i tadiciji. Njegov brat od strica Vasa Jakovljev bio je zvonar u hramu Svetog Pantelejmona.
Dugo vremena su Slavkova i Vasina porodica, njihovi očevi, rođena braća, živeli u zajednici u Lenjinovoj ulici, ali je Slavko sa porodicom rešio da se odvoji i tako su kupili kuću u Prvomajskoj. Milica i Sava su imali još jednu ćerku, Nevenu, koja je obolela i preminula mlada. Godine 1953. Slavko se prvi put oženio i dobio ćerku Jelicu, ali taj brak nije potrajao. U drugom braku sa Paulinom iz Pakleštice kod Pirota, dobio je još dve ćerke, Vesnu i Ljilju. Ćerke su mu podarile četvoro unučiuća. Ćerka Jelica je dobila ćerku Natašu, Vesna sinove Darka i Damira, a Ljilja ima ćerku Sofiju. Pored rada u firmi, Slavko nikada nije napustio njivu. Zemlja mu je bila terapija, inspiracija i način života. Pored ratarstva, Slavko se pomalo bavio i stočarstvom.
Jakovljevi slave Svetog Jovana. Porodica Jakovljev je rodno povezana sa još dve familije Jakovljev u Starčevu. Sa porodicom Vase Jakovljeva, koji je otac Ljilje i Radovanke Jakovljev i sa još jednim Vasom Jakovljevim (Živin sin) koji nije imao dece.
Vera Škulić