NAVIGACIJA

 

NADA BERKULJAN, ČLAN GRADSKOG VEĆA ZADUŽENA ZA KULTURU I INFORMISANJE

 

 

Naslovna strana

Istorijat

Mesna uprava

Starčevo danas

Planovi za tekuću godinu

Projekti

Kultura

Sport

Foto album

Važni telefoni

Mapa Starčeva

Starčevačke novine

Arhiva

Starčevo na Internetu

Kontakt

 
 

 

Starčevo je gostoljubivo mesto

Starčevo je stvarno svetla tačka. Taj Kreativni kulturni klub pravi stvari koje bih ja pravila. Imam stvarno reči hvale. Nedavno sam bila na Trgu neolita na koncertu angolske folklorne grupe, to je bilo prelepo.

 

            Kad neko čuje da je žena na funkciji, kaže: “Svaka joj čast“,  dok drugi kažu “Šta joj to treba“. Šta mislite, da li kod nas ima dovoljno žena na javnim funkcijama?

            - Nema. Moj ideal je norveški standard gde ima više od 40 odsto žena na javnim funkcijama. Kod nas bi zaista bilo dobro da ima više žena na takvim mestima.  Žene drugačije gledaju na politiku i imaju potrebu da vide trag onoga što su uradile, odnosno kada se okrenu iza sebe da vide da je tu napravljen neki red. Sa muškarcima je druga priča jer je i njihova priroda drugačija. Oni više insistiraju da im određena funckija donese uticaj i moć i  ne osvrću se iza sebe, a pri tome imam utisak da ne rade to namerno, već da je to rezultat prirode.

            Da li se u našem gradu odvaja dovoljno novca za kulturu? To vas pitam iz prostog razloga što su se ove godine svi organizatori manifestacija ograđivali nedostatkom novca?

            - Koji je to novac koji je ikada bio dovoljan za kulturu? Uvek je bilo malo para i uvek su ljudi koji stvaraju kulturna dobra morali da očekuju da im neka velika privreda udeli pare. Ma koliko da ste sjajni i poznati vi ćete da idete negde, da kažem figurativno, “klečite“ pred nekim direktorom koji nema pojma šta je kultura, polupismen čovek, da vam da novac kako bi vi odradili neki projekat. Mislim da je to vreme iza nas. Ja verujem da je ovo dovoljno para da se naprave kvalitetne stvari, pri tome sad imamo drugi problem a to je da se priča o nekim megalomanskim projektima i ciframa. Radiću na tome da se to svede na normalnu meru kako bi mogli što više projekata da podržimo. Meni je fascinantno da oko 100 mladih ljudi konkuriše za ukupno milion i 700 hiljada dinara i oni misle da im je to dovoljno i ne odustaju od svoje ideje, a jedna gradska manifestacija, ne bih da kažem koja, košta oko dva-tri miliona. Prosto je pitanje šta dobijamo, kome poklanjamo pažnju? U kulturi je nekad dovoljno puno pažnje, da čovek vidi da ste ga negde dotakli, makar mrvicama iz budžeta i napraviće jako dobru stvar.

            Šta ste zatekli na  novom radnom mestu (na mestu člana Gradskog veća) ?

            - Ima jako puno poslova koji čekaju dve godine na realizaciju. Na primer, pre dve godine je donesen zaključak da se uredi Stratište, ali se ništa nije uradilo. Mi sledeće godine obeležavamo 70 godina od, na žalost, otvaranja Stratišta i 40 godina od podizanja spomen obeležja. Mi to spomen obeležje moramo ograditi, ispisati sva nama poznata imena onih čiji ostaci tu leže i da obezbedimo da poruka šta se tamo nalazi dođe do ušiju ljudi, da ne bi ljudi tamo išli na roštiljanje.

            Jedno kratko vreme bili ste i moja koleginica, odnosno bili ste novinar?

            - Radila sam dva tri meseca, možda i duže na Radio Beogradu. A ono zbog čega sam napustila novinarstvo je nešto o čemu do sada nisam uopšte pričala. Vraćala sam se s fakulteta, bila sam u taksiju, slušao se radio, išla je emisija koju sam ja radila i kada sam čula svoj glas bila sam šokirana. Meni je moj glas bio veoma ružan, kenjkav, čak i nemam dovoljno reči da opišem doživljaj u tom momentu. Bio je to potpuni šok. Onda sam zaključila da čovek koji ima takav glas ne bi smeo ni da prođe pored radija, a ne da uđe u studio. Čak se nisam ni javila da više neću doći na posao, što je bilo jako ružno. Pobegla sam glavom bez obzira (smeh).

            Posle godinu dana srela sam urednika koji me je pitao šta se desilo i hoću li opet da dođem, a ja sam rekla “Nikad, nikad u medije više“. Onda mi je rekao da je bilo puno ljudi koji su pitali šta se dogodilo sa emisijom i voditeljkom. Kasnije sam u životu shvatila da su mnogi ljudi imali potpuno drugačiji doživljaj mog izgleda i glasa. Bitno se razlikovalo u odnosu na ono kako ja sebe doživljavam. Eto i to je jedno iskustvo koje čovek mora da pregrmi.

            Puno ljudi misli da su novinarstvo i politika povezani. Odakle kod vas interesovanje za politiku?

            - Ja sam čovek koji stalno ima neke ideje i ima čak i neke instrumente u svesti kako te ideje da ostvari. U politici nije dobro imati samo lične motive, a bojim se da takvih ima jako mnogo. Ja spadam u čoveka koji je promašio tu sferu ali sam fascinirana mojim iskustvom u politici. Mislim da je moje iskustvo u politici, za razliku od radijskog, izvanredno. Politika predstavlja fenomenalan izazov, ali u tom izazovu, čini mi se, mogu da odgovore samo ljudi posebne kulture i posebne širine. Politika traži altruistu, čoveka koji je spreman da nešto učini za druge. Mi imamo malo takvih ljudi u politici. Praksa je takva da vas niko ni ne prepoznaje već vam kažu: “S kim si, takav si“. Zato nekad morate da izdržite kritiku koja ne ide direktno baš na vaš račun ali ide na račun onih sa kojima ste.

            Šta vam je donela politika?

            - Donela mi je dragoceno iskustvo. Moju diplomu (politikolog) sam proverila praktično, radeći onaj posao za koji sam se školovala. Sad se vraćam Marksu: “Nema ništa bez jedinstva teorije i prakse“. To fenomenalno iskustvo sazreva iz dana u dan. Eto to mi je donelo.

            Dopadaju li vam se kulturna dešavanja u Starčevu?

            - Starčevo je stvarno svetla tačka. Taj Kreativni kulturni klub pravi stvari koje bih ja pravila. Imam stvarno reči hvale. Nedavno sam bila na Trgu neolita na koncertu angolske folklorne grupe, to je bilo prelepo. Veliko zadovoljstvo mi je što sam čula od tih ljudi da smo neverovatno gostoljubivi, da takav topao prijem, kao u Starčevu, nisu imali u Novom Sadu. Stekla sam utisak da smo od 90-ih godina postali nekako divlji, netolerantni prema ljudima druge boje, druge vere, druge rase. Ta vrsta netolerancije je meni i mojoj generaciji potpuno neprepoznatljiva. Eto videli ste nedavno u Jabuci šta se dešavalo. Ali u Starčevu sam videla kako je muzika srušila sve barijere i bila sam oduševljena.

            Hoćete li doći na 2. Eks-Ju rok fest?

- Pošto sam se sa Bajagom srela umesto gradonačelnice obećala sam da ću doći (smeh).

Ivana Vojnović

 

Sajt je optimizovan za MSIE 7 i rezoluciju 1024x768.

©2010 Webmaster