Internet izdanje broj 157 od 30. aprila 2007.


Aktuelno
Intervju
Komentari
Kultura
Sport
Naslovna strana
 
Redakcija
Starčevačke novine na kućnu adresu

 

 

Društvo

 

 

PRIČE IZ DAVNINA

Tamburaški orkestar

 

            U Starčevu je pored pevačkih društava, postojao i tamburaški orkestar. Dokument je upravo fotografija koju objavljujemo u ovom broju SN a koja datira iz daleke 1922. godine. Na njoj vidimo članove tamburaškog orkestra koje je osnovano pre Prvog svetskog rata. Članovi ovog orkestra bili su (s leva na desno): Joža Čuta - kontra, kapelnik Nikola Pavlić - primaš (Braca Nikola), Josa Poljak - bas, Liza Pleša - Orešković - vokalni solista, Blaža Mikić (Alaš) - bas prim, Toma Pleša - tenor prim, Toma Pavlić - bas prim terc. Osnivač orkestra bio je Josa Poljak.

            Poljak se bavio se muzikom čitavog svog života, svirao je više instrumenata i imao je raskošan glas pa se za njega u selu pričalo da kada počne da peva “gase se lampe“. Ovaj orkestar je kasnije u izmenjenom sastavu nastupao i sa folklornim ansamblom iz Starčeva. Nastupali su u Zagrebu, Sloveniji, Kumrovecu i u mnogo drugih mesta. U Vršcu su osvojili prvu nagradu. Gostovali su i u manastiru Vojlovica, gde su boravili više dana i svojom muzikom zabavljali sveštenstvo.

            Josa Poljak je do 40-tih godina bio vlasnik kafane u Starčevu u ulici Ive Lole Ribara. U ovu kafanu su pored Starčevaca dolazili i mladi iz Omoljice, Pančeva i ostalih okolnih mesta. Kafana je posebno imala salu za igranke. Igranke su se organizovale popodne, od 16 sati do otprilike 18 časova, i uveče od 20 sati pa do čak i posle ponoći. Pod se za igranke specijalno voskirao da bi se parovi na podijumu “klizali“ dok igraju. Takođe, u salu za igranke nije smelo da se ulazi sa prljavim cipelama, pa su devojke i mladići nosili posebne cipele za preobuvanje. Tamburaški orkestar sa slike je svirao u tim prilikama, a igrao se valcer, tango, fokstrot, kolo, madarac itd. Mladići su dolazili sami, a devojke su obavezno bile u pratnji majki, ponekad i baka, koje su sedele na klupama postavljenim specijalno za njih oko podijuma i nadgledale. U to vreme je devojka obavezno imala pratnju. Ova kafana je imala bogat kulturno - umetnički program, pa su pored igranki organizovane priredbe, balovi, pa čak i pozorišne predstave. Bila je postavljena pozornica i na njoj su se izvodile  predstave: “Seoski lola“, “Đida“ i druge, a glumci su bili mladi Starčevci. Deo sela u Šumicama, tačnije kafana “Lolinica“ je to ime dobila baš zahvaljujući predstavi “Seoski lola“. Naime, u predstavi je igrao mladi bračni par, suprug je bio taj “lola“,  pa su njegovu ženu po njemu prozvali “lolinica“. Vremenom su ljudi tako počeli da zovu i deo sela u kome je ovaj par živeo i gde je takođe postojala kafana, pa je tako ostalo i do današnjeg dana. Takođe su organizovani i balovi gde su dolazili mladi zaljubljeni parovi, u pratnji svojih roditelja, i donosili svako po nešto od hrane, a vlasnik kafane je spremao i kao predjelo služio dve viršle sa renom, neku vrstu svog specijaliteta. Kafana je u vreme okupacije zatvorena, a Josa Poljak je nastavio da svira i da se aktivno bavi muzikom, praktično do kraja svog života. Njegova ćerka, unuci i praunuci i dalje žive u Starčevu i čuvaju uspomenu na nekadašnje Starčevo i jedno prošlo vreme ispunjeno muzikom, pesmom, igrom i druženjem.

Maja Vulović

 

 

Izviđaštvo

 

Bivak u Vršcu

 

Poseta vinariji

            Nakon završetka vodnog tečaja za vreme prolećnog raspusta najvredniji izviđači su imali priliku da borave u planinarskoj kućici na Vršačkom bregu. Zbog ličnih obaveza, na žalost, nisu uspeli svi oni koji su to i zaslužili. Pored izviđačkih aktivnosti, odmora i razonode na ovom trodnevnom bivku, starčevački izviđači su imali i dve veoma lepe i zanimljive posete.

            Vršac je prelep gradić na krajnjem istoku južnog Banata, veoma bogat privrednim i kulturnim sadržajima. Jedna od najvećih privrednih grana u Vršcu je vinogradarstvo, pa su Starčevci obišli nadaleko čuvene “Vršačke vinograde“. Izviđači su bili zaprepašćeni veličinom fabrike za preradu vina u kojoj se godišnje proizvede više miliona litara ovog alkoholnog napitka koji se u mnogim zemljama koristi i kao lek. Kvalitetno vino u malim količinama povećava vitalnost organizma i produžuje životni vek. Zanimljivo je koliko hektara pod vinovom lozom u svom posedu imaju vršački vinogradi, kada se uporede svi ostali privatni proizvođači vina. Naime u privatnim posedima u celom južnom Banatu ima tek 2-3 hiljade hektara vinograda, dok sami “Vršački vinogradi“ imaju preko 160 hiljjada hektara. Treba napomenuti da su samo punoletni skauti mogli da degustiraju nove vinske sorte.

            Druga poseta je po mnogo cemu bila još zanimljivija od prve. Zahvaljujući predsedniku planinarskog kluba “Kompas“ iz Vršca, inače velikom ljubitelju Starčeva, skauti su obišli  međunarodni aerodrom u Vršcu, u kome on radi kao kontrolor leta. U Vršcu se nalazi redovna JAT-ova škola za obuku pilota, a od nedavno i škola za obuku pilota srpske vojske. Za nekih dva sata koliko je trajala poseta na aerodromskoj pisti je obavljeno preko stotinu sletanja i uzletanja, što pokazuje koliko je zanimljiva bila ova poseta. Pored obilaska hangara sa avionima, skauti su kraće vreme boravili i u kontrolnom tornju koji pokriva krug: Batajnica, Zrenjanin, Temišvar, Požarevac i Smederevo.

P. Stanković

 

Skupština SIS-a

 

            U Beogradu je 31. marta održana 38. redovna sednica Skupštine Saveza izviđača Srbije. Iz Odreda izviđača “Nadel“, delegat je bio dr Miša Sokolović, koji je učestvovao u radu verifikacione komisije. Ova komisija je konstatovala da su prisutna 46 delegata sa plaćenom članarinom i samim tim, sa pravom glasa.

            Najznačajnije tačke dnevnog reda bile su: usvajanje izveštaja o radu, usvajanje novog statuta i izbor organa Saveza izviđača Srbije.

            U izveštaju o radu načelstva, pored izveštaja o redovnim sednicama, podnet je i izveštaj o radu timova za: međunarodnu saradnju, izviđače i planinke, poletarce i pčelice, za informacije, za projekte, za vizuelnu identifikaciju, veb tim, i izveštaj o republičkoj takmičarskoj komisiji.

            Organizovane su mnoge šumske škole, škole za predvodnike kao i seminari za instruktore prvog i drugog stepena. Sedma smotra izviđača Srbije održana je kao velika međunarodna manifestacija (Niš, 21.-31.7.) sa učešćem značajnog broja skauta iz više zemalja, ukupno ih je bilo oko 3000. Naša organizacija je pokazala da je uprkos mnogim teškoćama sa kojima se suočava, sposobna za organizaciju jedne ozbiljne akcije poput ove, a niški izviđači su pokazali da znaju da budu dobri domaćini. Smotra je okupila mlade ljude iz 15 stranih zemalja koji su u Srbiju došli sa raznim predrasudama a iz nje otišli zadovoljni.

            Što se tiče opremljenosti Saveza i odreda, načelstvo je dalo predlog budućem starešinstvu da posveti punu pažnju nabavci opreme i sredstava za potrebe nastave logorovanja, transporta, veze, zaštitnih sredstava kao i tehničke opreme i literature. Takođe, razmena filmova i časopisa iz inostranstva, pomogla bi usavršavanju instruktora, načelnika, vođa, vodnika i predvodnika. Uz to se mora dodati i jačanje finansija organizacije kao i nastavnih centara, poligona i logorišta, centara za obuku u planinama i na vodi. Treba formirati mrežu domova za potrebe organizacije, a i ojačati i osposobiti za rad ekonomat kao i izdavačku delatnost.

            Podnet je i izveštaj o aktivnostima iz oblasti međunarodne saradnje u periodu između dve skupštine (2003.-2007.).

            Jedan od glavnih problema, neizmirena članarina prema Svetskoj organizaciji, prevaziđen je 2005. godine i automatski je skinuta suspenzija. Donatori koji su pomoglisu: Svetski biro, Evropska skautska kancelarija, Skautska organizacija Ujedinjenog Kraljevstva, Aleksander Šeung, brđanin iz Hong Konga i Skautska asocijacija Francuske.

            Savez izviđača Srbije je učestvovao i na najvećoj evropskoj skautskoj manifestaciji Evropski džembori održanoj jula 2005. godine u Londonu u Engleskoj. Nacionalni kontigent je brojao 152 skauta i bio je jedan od većih. Pored izviđačkih i mnogih drugih atraktivnih aktivnosti prikazani su i naša nacionalna kuhinja i običaji. Ove godine na istoj lokaciji organizuje se Svetski skautski džembori kao najveća ikad održana smotra. Očekivani broj učesnika je 44000 skauta iz svih zemalja sveta. Naš kontigent će brojati 160 učesnika i sve pripreme su u toku. Na žalost, u njemu neće biti izviđača iz Starčeva prvenstveno zbog cene koja je 800 eura za put i boravak.

            Jedan broj mladih članova organizacije učestvovao je u radionicama sa temama od interesa za našu organizaciju.: programa za mlade i resursi odraslih, profil izviđaštva, komunikacija i odnosi sa javnošću.

            Ostvareno je izuzetno partnerstvo sa jednom od najjačih skautskih organizacija WOSM “The scout Assosiation” iz Ujedninjenog Kraljevstva koje je krunisano masovnim učešćem skauta iz Engleske, Velsa i S. Irske na 7. smotri u Nišu. Takođe, zapažena je u saradnja sa francuskom asocijacijom.

            Savez izviđača Srbije kandidovao je po prvi put svoju predstavnicu za izbor u Evropski skautski komitet. Starešinstvo je podržalo kandidaturu predsednice Saveza izviđača Vojvodine Zorice Skakun. Izbori će se održati na narednoj Evropskoj skautskoj konferenciji početkom maja u Portorožu u Sloveniji.

            Tokom nekoliko prethodnih godina SIS je imao svoje predstavnike koji su volontirali u svetskom skautskom centru u Kanderštegu u Švajcarskoj.

            Dosta polemike vodilo se oko novog statuta SIS-a. Bilo je predloga da ostane stari statut ali je to nemoguće zbog razdvajanja crnogorskog i srpskog saveza. Novi statut je poslat Evropskoj skautskoj organizaciji koja ima zasedanje u aprilu kako bi SIS bio uvršten pod novim nazivom u evropsku porodicu skauta.

            Što se izbora tiče, za starešinu je izabran Momčilo Petković Moša iz Niša, zamenici starešine su Miloš Lazarević Vlaja (Bajina Bašta) i Jovica Stojičić (Bela Crkva). Članovi starešinstva iz Vojvodine su: Duško Radojičić Frulja (N. Sad), Endre Balaša (B. Topola), Mile Kocić Koča (S. Mitrovica) kao i po funkciji predsednik SIV-a Silvester Domonji. Generalni sekretar je Zoran Petrović iz Mladenovca.

Daniela Jajić

 

 

 ANKETA SN: Gde biste voleli da otputujete?

Bilo gde, samo da se putuje...

 

Prema našoj anketi, Starčevci ne putuju mnogo. Destinacije su obično lokalne ili za domaće pojmove uobičajene, a želje - da se vide daleke prekomorske zemlje, ili bar Pariz i London 

Dušan Mladenović Ranko Ivanović Sanja Kojić Zlatko Jajić
Dragan Rankić Nebojša Đorđević Steva Bogut Milan Bogdanov

Dušan Mladenović:

- Nisam putovao nigde već jedno tri ili 4 godine. Voleo bih da putujem u Egipat, jer je tamo sjajno. Takođe bih voleo da vidim cvetanje reke Tise.

Ranko Ivanović:

- Poslednji put sam bio u Šušnju na moru prošlog leta. To je jedno od najlepših mesta na crnogorskom primorju, tamo idem već petnaest godina zaredom. Voleo bih da odem negde drugde, na primer na Korčulu ili u Bugarsku na more.

Sonja Kojić:

- Poslednji put sam išla u Čačak pre 5 godina. U međuvremenu sam dobila dvoje dece, pa nisam bila u mogućnosti da putujem. Sada bih volela da odem bilo gde,  samo da izađem iz sela, da malo odmorim mozak, makar na pet do 7 dana.

Zlatko Jajić:

- Poslednji put sam putovao sa izviđačima, bili smo u Rumi koja je inače moje rodno mesto. Voleo bih da otputujem u Grčku.

Dragan Rankić:

- Pre dve nedelje sam putovao u Tursku, gde zbog posla sada često putujem. Voleo bih da putujem bilo gde u inostranstvo, jer nigde, osim Turske, nisam bio. Išao bih u  zapadnoevropske zemlje, da obiđem Pariz, London...

Nebojša Đorđević:

- Prošlog leta sam bio u Vranju, kod rodbine, jer sam odande rodom. Od stranih zemalja naročito bih voleo da obiđem daleku Australiju i Novi Zeland.

Steva Bogut:

- Poslednji put sam putovao pre pet godina. Voleo bih da odem na letovanje, na primer u Bugarsku jer na tom primorju nisam do sada bio.

Milan Bogdanov:

- Najlepše putovanje kojeg se sećam bilo je u putovanje u Budimpeštu. To je poslednje moje značajnije putovanje. Voleo bih da odem u Amsterdam u Holandiji.

Maja Vulović
Foto: G. Milošević

  

 

MALO SKITAM, MALO PIŠEM

Lepote dalekog Tajlanda

 

Samui: Budin hram

Pre dve godine sam bio na Tajlandu,  gde sam obišao nekoliko mesta i ovoga puta ću vam opisati odmor proveden na jednom od tajlandskih ostrva pod imenom Samui. 

Sve je počelo na aerodromu u Bangkoku, gde sam se oduševio avionima koji lete za Samui, jer su svi oni oslikani egzotičnim motivima: suncem, pticama i palmama ili plavim morem i ribicama jarkih boja! Ovo ostrvo je udaljeno oko 600 kilometara od Bangkoka i let avionom traje oko sat vremena. Aerodrom na ostrvu je dva puta veći od fudbalskog igrališta u Starčevu, ali ja sam to otkrio tek kada smo se spustili. Simpatičnog je izgleda i pretežno se koristi za domaći saobraćaj. Na Samui se takođe može doći autobusom ili vozom iz Bangkoka, ali u tom slučaju put je malo duži i postoji jedna deonica koju treba preći brodom. Ostrvo je u prečniku od 25km i u priobalnom delu su manja naseljena mesta, dok je središnji deo prava džungla. Postoji dobar asfaltni put koji je uz obalu i dva-tri poprečna puta koji presecaju ostrvo, ali njima nije preporučljivo ići kolima već motorom ili džipom. Istočna strana ostrva je više naseljena, a ja sam odseo u jednom od odmarališta koje sa jedne strane izlazi na glavni put i prodavnice, a sa druge je izlaz na plažu sa malim restoranom. Cene smeštaja su različite, ali može se naći smeštaj od 20$-30$ na dan, pa naviše. Plaže su dugačke nekoliko kilometara, tako da su odmarališta i bungalovi onako u nizu, i svako od njih je lepo na svoj način. Ovde se može doći do korisnih informacija o grupnim ekskurzijama, odlascima na ronjenje, safari ili o poseti nekim hramovima u unutrašnjjosti ostrva. Narednih nekoliko dana, tokom dana sam išao na razne izlete u prirodu, a u večernjim satima sam posećivao klubove sa različitim programom i muzikom.

Jednog od prvih dana sam otišao sa grupom turista u obilazak prirodnih lepota jer je Samui najatraktivniji po tom pitanju. Vozili smo se džipom jer se išlo u onaj deo ostrva koji nema pravih puteva, a za ovakve zemljane puteve treba ne samo dobar džip nego i iskusan vozač! Prva od atrakcija na putu bile su dve granitne stene koje oblikom podsećaju na muški i ženski polni organ?! Meštani ih iz poštovanja zovu “deda i baba“, i postoji verovanje da je ostrvo upravo tako i nastalo!?

Nešto dublje u unutrašnjosti nailazimo pravu džunglu sa dva-tri vodopada do kojih se treba uzbrdo penjati i malo namučiti. Najviši vrh na ostrvu je nešto malo viši od naše Avale, i pogled sa ovog mesta je fenomenalan. Obišli smo i plantaže na kojima se uzgaja kokosov orah, i ovde kažu da je to nekada bio glavni izvor prihoda. Danas je to turizam. Svratili smo i na plantažu sa, kako ga oni zovu “gumenim“ drvećem i video sam kako se prirodnim putem pravi guma. Posebnim zasečanjem njegove kore se sakuplja bela tečnost koja se kasnije stvrdne i prerađuje. Prvi dan se završio u obilasku najlepše plaže na ostrvu i divnog zalaska sunca.

Naredni dan je bio predviđen za upoznavanje životinjskog sveta. Prva je bila bašta sa leptirima raznih veličina i vrsta. Onako na jednom mestu, milioni od njih i različitihih boja. Posle smo išli u vrt sa tigrovima, zatim vrt sa papagajima i nekim drugim tropskim pticama i farmu zmija i krokodila. Pošto ovde ima i slonova, bio je pravi doživljaj jahati slona i ići kao u filmovima, u safari. Svakako, mi nismo ništa lovili, nego smo onako, sa visine, razgledali okolinu. Poslednja stanica je bio veliki akvarijum sa slanom vodom i morskim životinjama i ribama iz ovih tropskih voda. Za kraj je organizovana priredba sa nekoliko dresiranih slonova koji igraju košarku; majmuna koji izvode akrobacije i papagaje koji pričaju engleski!

Istog dana sam se upoznao sa jednim Belgijancem, i zajedno smo uz pivo, došli do ideje o sutrašnjem danu. Na njegovo insistiranje smo iznajmili motore (vespe) i jedan dan proveli u istraživanju ostrva. Pošto se u Tajlandu vozi levom stranom, ja sam u početku bio malo nesiguran ali kasnije je sve bilo u redu. Glavnim putem se može ići u kružni obilazak bez bojazni da ćeš se negde zagubiti. Kada se putuje motorom, vrlo je jednostavno stati i uživati u panoramama zaliva, ostrva u daljini, plavog mora i peščanih plaža. Ono što bih izdvojio su par budističkih hramova koje smo posetili i pozlaćeni kip Budhe visok 12 metara, koji se može videti sa daljine od nekoliko kilometara. Prošli smo i pored nekoliko terena za golf, ali zastali smo kod jednog koji je bio jako čudan. Čudno je to jer su na tom terenu rupe bile dva puta veće od fubalske lopte, a igrači su upravo “buba-maru“ šutirali od rupe do rupe!? Tog dana sam na motoru dobro pocrveneo, a blagi bol u leđima i zadnjici me je tokom noći podsećao na to putovanje.

Ostalih dana sam kombinovao odmor i rekreaciju, malo trčao - malo plivao, išao na masažu, a u kasnim satima odlazio na svakojaka druženja. Ovo je pravo turističko mesto tako da ima puno provoda i zabave. Jednom mesečno se u noći punog meseca ovde pravi velika žurka, i tada se na plaži pustaju svetleći zmajevi, izvodi se laserski šou i “house“ muzika. Za njihovu Novu godinu, zabava traje do jutarnjih sati i to je žurka koju posete na hiljade ljudi iz celog sveta.

Priči nema kraja. Sada bih mogao da vam dočaram sliku o dobrim restoranima, o borbi bivola ili o podvodnim pećinama ili... Ali to ćemo nekom drugom prilikom. Sve u svemu, to je Samui, ostrvo gde sam se odlično proveo, upoznao divne ljude, saznao nešto novo i imao godišnji odmor koji ću više puta prepričavati. 

Dakle, CHOK-DEE, što na njihovom jeziku znači - PUNO SREĆE!

Zanimljivosti

- Pošto su  kokosove palme visoko drveće, na plantažama se dresirani majmuni koriste za branje kokosovih oraha;

- Ispred onih mesta gde ima turista, lokalni živalj donosi razne životinje, tako da je moguće imati fotografiju sa iguanom, fotku sa pitonom ili majmunima. Cena je po dogovoru.

Ivica Fajht
spec. za SN iz Bahreina

 

 

Iz matičnih knjiga (mart/april 2007.)

 

Rođeni:

Anđela Trajković; Milica Aleksić; Luka Aleksić; Ognjen Bogdanov; Bojan Nedeljkov; Luka Tomašević; Lazar Perić; Stefan Savanović; Vojkan Luković; Jana Ložajić; Borisav Jevremović; Nemanja Jović; Marjana Milutinović; Anja Veličković; Sofija Savanović; Maša Despotović.

Čestitamo!

 

Venčani:

Slobodanka Aleksić i Radomir Ignjatović; Katarina Lakataš i Miroslav Trnjik; Ivana Nikolić i Zoran Zojkić; Vera Mihajlov i Šušak Petar.

Čestitamo!

 

Umrli:    

Roza Stana 1922; Franja Tomašić 1942; Verica Vasić 1919; Nada Vanček 1943; Milosav Stefanović 1955; Marija Jakovljević 1932; Mara Čančar 1921; Jozef Stišjak 1954; Zorica Ninković 1948; Jovan Ćalić 1966; Nevenka Zarić 1931; Jana Cvetković 1929; Katica Šoštarić 1923; Slobodan Ranislavić 1949; Ljubinka Popović 1938.

Saučestvujemo u bolu.

 

Vrh strane

 


 

Glavni i odgovorni urednik Petar Andrejić, izdavač Kreativni kulturni klub

E-mail: [email protected]


© 2007. Webmaster