ПРВЕ СЕОСКЕ НОВИНЕ, ОСНОВАНЕ 1994.

Broj 168 • 29.02.2008.

  Redakcija Starčevačke novine na kućnu adresu Glavna strana
Aktuelno
Intervju
Komentari
Kultura
Sport
Naslovna strana

 

 

Društvo

 

 

PRAZNICI U SELU

POVODOM SVETOG TRIFUNA

Smotra slavskih kolača

Nova manifestacija u našem mestu ubuduće će biti tradicija - najavio organizator

 

Umesile najlepše kolače: Ljubica Jovanović, Velinka Bukelić i Desanka Štopulj

            U petak 14. februara u Starčevu je, po prvi put i povodom slave Sveti Trifun, organizovana smotra pod nazivom ”Najlepši slavski kolač”. Na ideju Željka Jovanovića, diplomiranog hotelijera i mladih ugostitelja iz našeg mesta, a uz nesebičnu podršku Saveta MZ Starčevo, Doma kulture, Osnovne škole, JKP-a ”Starčevac”, ”ROŠ Marketa”, ”Starčevačkih novina” i kafea” Plato”, Društva pčelara, cvećare ”Dalija” i mnogih pekara, ova manifestacija je prihvaćena od strane starčevačkih domaćica i učesnika smotre koja za cilj ima očuvanje tradicije mešenja slavskog kolača.

            Dvadesetak prijavljenih amatera i isto toliko profesionalaca, došli su u Dom kulture sa lepo umešenim kolačima. U Veliku salu pristiglo je sedamdesetak posetilaca i gostiju. Smotra je otvorena igrom folklornog ansambla Doma, a potom se organizator obratio okupljenima. Između ostalog, Jovanović je najavio da će ova kulturna manifestacija postati tradicija. Potom je nastupio drugi deo priredbe u kome su đaci trećeg razreda OŠ ”Vuk Stefanović Karadžić” izveli prigodnu predstavu mešenja slavskog kolača, a potom su nastupili i recitatori, učenici 3. i 4. razreda. Priredba je završena folklornim igrama iz Srbije.

             Potom su svi učesnici dobili nagrade sponzora, a sponzori zahvalnice organizatora. Prvo mesto osvojila je Ljubica Jovanović, drugo Velinka Bukelić dok je treći slavski kolač, po oceni žirija, bio umeće Desanke Štopulj.

            Posebno, organizator se zahvalio Društvu pčelara ”Starčevo” koje je na ovoj smotri imalo štand za prezentovanje proizvoda od meda.

SN

Željko Jovanović otvara smotru Recitatori osnovnoškolci

 

 

ANKETA SN: Osmi mart - dan prava žena ili kupovina jeftinih poklona?

Zaboravljen duh Osmog marta...

Starčevci smatraju da je duh Dana žena u potpunosti zanemaren. Muškarci se trude da poklonima nadomeste sve ono što žene u savremernom društvu još uvek nemaju ili imaju u nedovoljnoj meri

 

Lela Stanković Slavica Deninger Tatjana Aća Aleksandra Stojanović
Marina Stana Jasmina Vulović Suzana Selimovski Slađana Vukojičić

Lela Stanković:

- Trebalo bi da Osmi mart bude dan borbe za prava žena, ali mislim da je ipak to dan jeftinih poklona.

Slavica Deninger:

- Svaki dan bi trebalo da bude 8. mart za svaku ženu. To je želja svih žena, međutim to nije tako, pa smo srećne što nam je i taj jedan dan poklonjen. Možda bi trebalo da se nastavi tradicija koja je započeta prošle godine u Starčevu, sa nekim kulturnim događanjima ili nešto slicčno, da bi se obeležio taj dan.

Tatjana Aća:

- Ja to vidim kao dan borbe za ženska prava i i mislim da je bitan datum za žene, međutim mislim da muškarci to ne gledaju tako. Njima to predstavlja dan kada treba nešto da kupe ženama, neku vrstu obaveze.

Aleksandra Stojanović:

- Po meni je to dan borbe za ženska prava, ali mislim da muška strana to ne poštuje. Oni misle da će se “izvući“  kupovinom poklona. Mislim da se stvari nisu promenile,  što se tiče prava žena.

Marina Stana:

- Osmi mart je dan kada žene bukvalno “izmamljuju“ poklone za sebe. Taj dan je izgubio svoju svrhu i ne predstavlja ono što bi u stvari trebalo.

Jasmina Vulović:

- Po mom mišljenju niko se više i ne seća kako je uopšte došlo do toga da se 8. mart slavi kao praznik i iz čega je proistekao. Svi vole poklone i to je normalno, međutim lepši su oni spontani, nije važno koliko koštaju i da li se poklanjaju za 8. mart ili bilo kog drugog dana. Ljubav i poštovanje ipak nemaju cenu i očekujem ih svakog dana.

Suzana Selimovski:

- Po mom mišljenju to je dan poklona. Lično, dobijam poklone za 8. mart i mislim da je to lepo, bez obzira kakvi su. Poklonima se ne gleda u zube.

Slađana Vukojičić:

- Ipak je to dan jeftinih poklona. Borba za prava žena trebala bi da čitave godine, šta je jedan dan u godini... Nekada je 8. mart predstavljao dan borbe za prava žena, ali je sve to preraslo u dan jeftinih poklona.

Maja Vulović

Foto: Goran Milošević

 

 

EKOLOGIJA

KAKVU VODU PIJEMO?

           

            Odnos prema vodi je odnos prema nama samima. Voda je ograničen i neophodan resurs i zato se veoma brižljivo moramo ophoditi prema njoj. Zdrava voda za piće je nasušna potreba čoveka. Imajući u vidu činjenicu da voda učestvuje u sastavu čovekovog organizma 70%, kao i da je čitav metabolizam ljudskog organizma baziran upravo na vodi, samim tim zadatak i obaveza svakog pojedinca je da uspostavi pravilan i obavezujući odnos prema vodi. Nedopustivo i neodgovorno se ponašamo, i kao društvo i kao pojedinci, prema ovom vrlo bitnom strateškom resursu. U protivnom, i nama će žeđ, kao sada petini čovečanstva, postati sastavni deo svakodnevice. Suština problema zagađivanja vode, a samim tim i smanjivanje kvaliteta pijaće vode je u nebrizi o otpadu, posebno komunalnom, ali i biološkom, medicinskom i industrijskim opasnim otpadima, posebno uzimajući blizinu “južne zone“, divljih deponija i neprofesionalnog i nestručnog korišćenja pesticida. Poseban problem je na nenamenskom  trošenju pijaće vodi za zalivanje bašti, pranje automobila i slično. Prosto je zabrinjavajuće koliko kod nas nema svesti o tome da je pijača voda dragocena i neophodna tečnost. Moramo da shvatimo da mi ovaj prirodni resurs nemamo u takvim količinama da možemo da ga rasipamo. U vodu ubacujemo bezbroj hemikalija, otpadnih materija i pokušavamo posle da ih odstranimo prečišćavanjem. Ne postoji niti jedan način da u potpunosti otklonimo sve ove štetne materije, pošto će se voda i dalje ponašati kao da su te supstance prisutne u njoj. Kada se beba rodi njen organizam sadrži 80%, dok kod onih koji umru od starosti organizam sadrži samo 50% vode. Odgovarajuća hidratacija organizma je neophodna za otklanjanje otpadnih materija iz ćelija, za zdrav mozak, vodom se transportuju hranljive materije, reguliše  temperatura tela, održava struktura tkiva. Hronična dehidratacija vodi ka mnogim problemima kao što su konstipacija, podstiče mnoga stanja kao što su alergija, astma, dilabetis, artritis i dr. Naravno, svi mi treba da unosimo vodu što češće u organizam jer ona utiče na sve aspekte našeg tela i omogućuje da ono savršeno funkcioniše, ali pomisao na to da u vodu ubacujemo razne vrste đubreta, hemikalija koje voda ne može da prečisti, takođe utiče na to šta sa njom unosimo u naše telo.

            Jedno od veoma važnih pitanja je, kakvu vodu piju Vojvođani? Tokom prošle godine, stanovnike pojedinih vojvođanskih opština uznemirili su rezultati analize pitke vode koji su pokazali da je ona neispravna. Najčešće se radi o fizičko-hemijskim promenama koje su se odnosile na povečanje koncentracija pojedinih elemenata, kao što su mangan, gvožđe, arsen i dr. Uzrok neispravnosti vrlo često su pokazivale i mikrobiološke analize. Primer Južnobanatskog okruga: od urađenih 6.723 fizičko-hemijskih analiza vode, 27,96 % je neispravno, dok je od 8.256 mikrobioloških analiza 11,5% neispravno. Izvršno veće AP Vojvodine planira da u narednom periodu i Vojvodina i opšine budu angažovane na podizanju novih fabrika. Naravno, neće svaka od 45 opština, koliko ih ima u Vojvodini imati fabriku vode. Radi se o veoma skupim postrojenjima, pa će se podizadi samo tamo gde su za sada veoma potrebne. Analize pitke vode u pančevačkoj opštini pokazuju da za sada Pančevci piju kako fizičko-hemijsku, tako i mikrobiološki ispravnu vodu.

            Na kraju ćemo pomenuti flaširanu vodu kao alternativu izvorskoj. Flaširana voda je postala deo životnog stila. To više nije skup proizvod i postala je uobičajena u prodavnicama Poslednjim istraživanjima kao rezultat masovne potrošnje flaširane vode za piće može biti ugroženo zdravlje planete. Velike količine i velika potrošnja flaširane vode stvara nepotrebni otpad, a troši se i energija za njihovu proizvodnju čak i u zemljama gde je sasvim ispravna pijaća voda iz slavina. U mnogim razvijenim zemljama prirodnjačke grupe tvrde da je voda iz boce zdravija od one iz česme, dok drugi opet tvrde da flaširena voda nije zdravija od one iz slavine. Prema nekim ispitivanjima 25% flaširene vode je u stvari voda iz vodovoda nekada malo dorađena, a nekada ne. Ipak i u slučajevima da je sigurnije piti flaširanu vodu, masovno pakovanje u plastične flaše narušava prirodnu sredinu. Procenjuje se da se godišnje baca 2,7 miliona tona iskorišćenih plastičnih boca. Najčešće se za proizvodnju ovih flaša koristi polietilen terftalat (PET) koji se dobija iz sirovog mazuta. Osamdesetšest  posto plastičnih flaša postaje đubre a za razgradnju plastične flaše potrebno je između 400 i 1000 godina. U poslednje vreme sve više se proizvode i koriste takozvane “BIOTA“ flaše naprevljene od biološki razgradive plastike - poliatik acida (PLA), koji se dobija od kukuruza. U poslednje vreme većina potrošača ugrađuje takozvane kućne filtere kao bi popravili kvalitet vode za piće.

dip. ing. Vlado Savić

 

 

FRAGMENTI ISTORIJE (4)

Poreklo stanovništva u Banatu

 

            U drugoj polovini I veka pre nove ere u Banat prodiru Rimljani. Tada nastaje razdoblje intenzivnijeg razvoja i bitnih promena u južnom Banatu. Rimljani podižu gradove i utvrđenja, grade puteve, razvijaju poljoprivredu, trgovinu i zanatstvo, šire pismenost. Nakon višegodišnjeg razvoja i uspona dolazi do postepenog slabljenja moći rimske imperije i pomeranja njihovih granica prema zapadu. Povlačenjem Rimljana sa ovog područja, na prostoru koji zahvata sadašnja teritorija Vojvodine, dolazi do značajnih etničkih promena. Potpuno se menja etnička struktura stanovništva i razvijaju se snažni imigracioni procesi. Nastaje period masovnog doseljavanja novih stanovnika u ove krajeve. U prelaznom periodu, od pomeranja rimske imperije ka zapadu do masovnog naseljavanja Slovena na sadašnju teritoriju Vojvodine, pominju se prolazni stanovnici ovih krajeva. To su bili, pre svega Agatirzi, Huni, Gepidi, Samariti, Avari i drugi.

            Plemena južnih Slovena dolaze u ove krajeve u VI veku. Oni nadiru dolinom Tise, a zatim se ogranci glavne migracione struje šire istočno i zapadno od Potisja u sve delove sadašnje vojvođanske teritorije. Pošto su južni Sloveni bili najmasovnija plemena koja su naselila ove krajeve, oni su se na ovom tlu zadržali i danas. Sva ostala plemena napustila su ovu teritoriju, ili su se asimilovala u masi slovenskog stanovništva.

            Krajem IX veka, 895. godine, Mađari prodiru Panonskom nizijom i u ove krajeve. Kralj Ištvan (997-1038), tvorac Mađarske države, udario je temelje feudalnom sistemu i na tlu sadašnje vojvođanske teritorije. Utvrđeni gradovi, kao što su u južnom Banatu bili Vršac i Pančevo, prestavljali su središta vlasti iz kojih se upravljalo i gospodarilo okolnom zemljom i stanovništvom. Razvoj i jačanje Ugarske u ovim krajevima trajalo je sve do XII Veka. Najveći uspon dostigle su trgovina i saobraćaj, a podignuti su i mnogi gradovi i seoska naselja. U XII veku, moćni vizantijski car Manojlo Komnin vodio je brojne ratove protiv Ugarske, slabeći postepeno njenu moć. U ovim ratovima vizantijska vojska je palila naselja i ostavljala za sobom pravu pustoš u Banatu. U XIII Veku (1241) godine u Panonsku niziju prodiru Turci. To je bilo novo razdoblje pustošenja i razaranja naših krajeva. Turci su sve pred sobom nemilosrdno uništavali, nakon čega krajem XIII i početkom XIV veka zavladao mir na tlu Banata. U ovom periodu dolazi do ponovnog oživljavanja privrede, razvoja trgovine i poljoprivrede i podizanja novih naselja. Tada niču i mnoga naselja u južnom Banatu. Nadiranjem Turaka na Balkan, nakon iscrpljujućih ratnih sukoba sa Turcima, moćna srednjovekovna Srbija doživljava slom. Veliki broj srpskih izbeglica pred najezdom Turaka ka severu prelazi Dunav i naseljavaju se u Ugarsku. Ugarski vladari prihvataju sve izbeglice i od njih formiraju graničarske odrede, koji su imali zadatak da štite južne granice Ugarske. Stalnim unutrašnjim društvenim potresima i surovim obračunima papskih inkvizitora sa pristalicama reformacije Ugarska je sve više slabila. Koristeći nesredene društvene prilike u Ugarskoj, Turci prelaze Dunav i otpočinju svoj prodor ka severu, u unutrašnjosti Panonske nizije. Pobedom kod Mohača (1526.) oni nastavljaju svoje pohode prema severu i istoku. Godine 1542. potpuno pokoravaju sadašnju teritoriju Bačke, a padom Temišvara 1552. godine počinje naseljavanje Banata srpskim stanovništvom iz Srbije, kada i južni Banat dobija nove stanovnike. Naglim povećanjem srpskog življa u ove krajeve Banat se na starim kartama XVI veka javlja pod nazivom Raška.

            Moćna vladavina Turaka u ovim krajevima traje od 1552. do 1663. godine, kada i počinju njeni sukobi sa Austrijom. U ovim sukobima postepeno slabi centralna vlast Turske odredbama Karlovačkog mira ona gubi najveći deo teritorije u Panonskoj niziji. Nakon ponovnog sukoba i poraza u borbi protiv Austrije 1718. godine Turci su primorani da napuste i Banat. Pobedom nad Turcima, Austrija uspostavlja vlast nad ovim delom Panonske nizije. Od tog vremena nastaje duži period planskog i stihijskog naseljavanja Srba, Mađara, Rumuna, Nemaca i drugih naroda na banatsko tlo. Uporedo sa merama koje Austrija preduzima za plansko doseljavanje stanovništva u ove krajeve, a u okviru masovno stihijskog kretanja pod vođstvom Arsenija IV  Čarnojevića, dolazi veći kontingent srpskog stanovništva i naseljava se u Banatu.

(Preuzeto sa sajta www.dolovo.co.nr)

Pripremila:

Maja Vulović

 

IZVIĐAŠTVO

Fešta mimoza u Herceg-Novom

 

            Mimoza  je mirisni cvet koji krajem januara sa toplinom mora stiže i kod nas. Nema onog ko mu osmeh ne podari, a pomorci su posebno ponosni na njega jer im njegova žuta boja govori da je zimi skoro kraj i sve oživljava. Već 14. put od 31. januara do 3. februara, na najlepšem delu Jadrana - Boki Kotorskoj,  održan je  Festival mimoza. Svaka stena, kuća, restoran,  okićeni su  tog dana ovim cvećem čiji miris prosto mami šetače svih uzrasta. Izviđači iz svih krajeva: Lazarevca, Valjeva,  Niša, Trebinja, Podgorice, Kumanova, Beograda, njih oko 500, boravili su u Herceg-Novom kod domaćina - Odreda izviđača “Orjen“. Predstavnici OI “Nadel“ otputovali su i nastavili dugogodišnju i uspešnu saradnju sa izviđačima iz Lazarevca, uz odlično  druženje i nova prijateljstva.            Starešina  OI “Orjen“ Saša Đedović, uz svoj tim saradnika, potrudio se da osmisli aktivnosti za sva četiri dana. Pored uživanja u moru i mediteranskoj  klimi, izviđači su imali i takmičenje u natezanju konopa, pikadu, gađanju iz praćke, kviz, prezentaciju svojih gradova i mesta iz kojih dolaze. Organizovan je izlet do Kotora - prelepog, starog grada, koji pleni svojim uskim ulicicama i svojom prelepom arhitekturom. U Herceg-Novom je u večernjim satima uz prelep vatromet, koji je obasjavao more i stari deo grada sa tvrđavom, održan Bajagin koncert, najavljujući otvaranje turističke sezone 2008. Berba   mimoza i glavna manifestacija uz  graciozne mažoretkinje,  održana je u  Baošićima. Gostoljubivi meštani za goste su pripremili girice, uštipke i vino, posluženje za dobro raspoloženje. Delegacija izviđača, u kojoj je bio i naš predstavnik, posetila je Dom za nezbrinutu decu u Bjeloj, a u Igalu je održana izložba cveća. U subotu uveče izviđači su imali maskenbal i žurku koja je pokazala da su izviđači iz svih krajeva jedna velika porodica. Nagrade za najbolje maske su bile veoma zanimljive: letovanja na moru. Sve lepote Crne Gore i dobrota domaćina, mogu se i pesmom opisati, a izviđači planiraju da sledeće godine u većem broju posete ovu divnu manifestaciju.

Jasmina Rulić

 

Praznici

Vaskršnji post

 

            Najveći hrišćanski praznik Vaskrs ve godine slavi se 27. aprila, a 10. marta počinje vaskršnji post. U toku posta, pravoslavni hrišćani sa telesnim postom i povećanim molitvama pripremaju se da duhovno spremni dočekaju vaskrsenje Hristovo.

            U ponedeljak 10. marta, kada počinje prva nedelja posta, svi pravoslavni vernici treba da poste. Oni koji se spremaju za svetu tajnu pričešća poste strogi post na vodi tj. bez ulja, ribe i bilo kog mrsa. Ako se tako posti, a ne uznosi se molitvama Gospodu, prašta jedno drugom, a biva punim gordosti, onda se samo drži dijeta i muči telo, a nije ostvaren pravi cilj pravoslavnog posta.

            Svi koji se pravilno postom i molitvama pripreme za svetu tajnu pričešća, mogu da se pričeste na liturgijama koje će se služiti 15. marta, kada je prvo pričešće, svake nedelje, srede i petka, sve do Vaskrsa.

            Vernici koji se pričešćuju, na dan pričešća od ponoći pa sve do pričesti, ne smeju ništa da unose u organizam (hrana, piće...). Tako spremni za pričešće, vernici dolaze pre svete liturgije kod svog duhovnika (sveštenika) na svetu tajnu ispovesti, a u toku liturgije se pričešćuju.

            Ispovest je sveta tajna, a duhovnik je samo posrednik koji prenosi Gospodu ono što se ispoveda i čuva tajnu koju je na ispovesti čuo od vernika.

            Posle svetog pričešća počinje blaži post, tj. post na ulju i traje sve do Vaskrsenja Hristovog.

Protonamesnik

Zoran Maletić

 

SLOVO O VERI

Poreklo i moralni značaj posta

 

            Post je uzdržavanje od jake hrane i pića na određeno vreme, radi obuzdavanja telesnih strasti i grešnih sklonosti, da bi se u čoveku ojačale duhovne sile i vrline. Post je ustanovio sam Bog još u raju, kada je prvim ljudima, Adamu i Evi, zabranio da jedu od ploda sa drveta poznavanja dobra i zla. “I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu. Ali sa drveta od znanja dobra i zla, od njega ne jedi“ (Moj. 2,16-17). Ova prva zaposvest Božija ljudima da ne jedu od ploda je u stvari zapovest o postu ili uzdržavanju.

            U Starom zavetu je post bio u velikom uvažavanju. Tako je Mojsije pre nego što je dobio od Boga tablice zakona na gori Sinaju, postio četrdeset dana i četrdeset noći. Takođe, ima još mnogo primera posta u Starom zavetu.

            U Novom zavetu važnost posta pokzao je sam Gospod Isus Hristos tako što je pre svoje javne propovedi postio u pustinji četrdeset dana. Tako je svojim učenicima govorio kakav treba da bude post kako ga ne bi zloupotrebili fariseji: “A kad postite, ne budite žalosni kao licemeri, jer oni načine bleda lica da ih vide ljudi gde poste... A ti kad postiš, namaži glavu svoju i lice svoje umij da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti, i Otac tvoj koji vidi tajno platiće tebi javno“ (Mat. 6.16-18).

            Cilj posta je očišćenje tela, jačanje volje, uzdizanje duše iznad tela i poštovanje Boga i Njegovih svetih. Prema učenju svetih hrišćanskih otaca, post donosi ljudima mnogobrojna dobra i od velike je koristi kako za telo tako i za dušu njihovu. Pravi post je i telesni i duhovni. Sveti Jovan Zlatousti kaže: “Vara se ko kaže da je post samo uzdržavanje od hrane. Pravi post je i  udaljavanje od zla, obuzdavanje jezika, odbacivanje gneva, prekraćenje laži...“. A Sveti Tihon Zadonski kaže: “Postoji post telesni i post duhovni. Telesni post je kada stomak posti od hrane i pića, a duševni post je kada se duša uzdržava od zlih pomisli, reči, dela“. Post ne škodi telu, post je majka telesnog zdravlja i najbolji je način protiv greha. Post rađa duhovnu čistotu, osvećuje telo i podstiče na molitvu i svako dobro.

            Cilj posta jeste Sveta tajna pričešća koja predstavlja vrhunac ljubavi i zajedništva između Boga i čoveka. Da bi vernik mogao da se pričesti svetim darovima, mora da za to bude potpuno spreman. Ako je vernik zdrav, onda je njegova priprema stroža. Obično se vernici pričešćuju u toku četiri višednevna posta. Pre pričešća vernik posti nedelju dana strogo, odnosno na vodi, ne upotrebljujući ulje niti ribu. Za lica koja su bolesna priprema je blaža, što se tiče jela. Njima ispovednik dozvoljava da nešto jačom hranom održavaju oslabljeni organizam. Niko sam po svojoj volji ne sme da naruši zapovest o postu. U slučaju bolesti samo sveštenik može da razreši post. Deca nisu obavezna da poste, ali ih je lepo od malih nogu navikavati na post i molitvu.

            U Pravoslavnoj crkvi postoje višednevni i jednodnevni postovi.

            Višednevni postovi su:

1. Veliki ili Časni (posti se sedam nedelja pred Vaskrs);

2. Božićni (posti se 6 nedelja pred Božić);

3. Petrovski

4. Velikogospojinski

            Jednodnevni postovi su:

1. Skoro svaka sreda i petak;

2. Krstovdan (uoči Bogojavljanja, 18. januar);

3. Usekovanje glave Sv. Jovana Krstitelja (11. septembar);

4. Vozdizanje časnog krsta - Krstovdan (27. septembar).

            Ne zaboravite! Post je Božija zapovest i temelj našeg podviga i spasenja!

Oliver Kalinović

veroučitelj i katiheta

 

 

Pčelarstvo

Piše: Paja Orešković

 ŠTA JE MED?

            Velikom broju ljudi  i danas je poznato da je med slatka, ukusna i zdrava hrana.

KAKO NASTAJE MED?

            U prirodi ništa nije slučajno i sve ima svoju opravdanu ulogu. Tamo gde je čovek degradirao prirodu, gde je zagadio vazduh, vodu, zemljište dolazi do raznih bolesti, katastrofa i drugih nedaća. Tamo gde čovek vodi brigu o prirodi i gde čovek živi u skladu sa prirodom i njenim zakonima, priroda nesebično uzvraća i daruje mu i zdravlje, dug život i pravo blagostanje. Jedan od lepih darova prirode je med.

            U prirodi postoji mnogo biljaka koje da bi dale plod moraju da cvetaju, da bi taj cvet dao plod, on mora biti oplođen. Zato cvet mora da ima posrednika, a to su:vetar, insekti, ređe ptice, a kao najdelotvorniji insekat je pčela. Biljka, da bi privukla pčelu, pored lepih boja njenih latica ima specijalne žlezde koje luče mirišljavi slatki sok, koji s' obzirom da je pčelinja hrana privlači pčele, a pčela prelaskom svog tela preko prašnika i tučka nesvesno vrši oplodnju. Sok koji pčela uzima iz cveta pored šećera, minerala i  vitamina koje biljka izlučuje, najviše ima vode: u procentu od 50-80%. Pčela taj sok sakuplja da bi hranila svoje leglo, a i sebe samu. Pored toga, taj sok skladišti u ćelijama saća za period kada ne može da opšti sa okolinom tj. zimi. Pčela prvo što mora da uradi, kada je donela nektar u košnicu, mora da se potrudi da izbaci suvišnu vodu iz tog soka na podnošljivih 12-18 %.To vrši tako što sok koji je donela iz svog mednog mehura predaje preko svojih sisaljki drugim pčelama, takozvanim “kućnim pčelama“ koje to isto rade naizmenično više puta uzimajući sok u svoj medni mehur i isti izbacujući u ćelije saća, usput ga obogaćujući enzimima iz svog mednog želuca, sve dok vlaga ne spadne na 12-18%. Kada je taj sok dobio određenu gustinu pčele ga skladište u ćelije saća i poklapaju sa voskom - takav med nazivamo zreo med. Nije svaki med isti po svom hemijskom i fizičkom sastavu. Mnoge njegove osobine zavise od cveta sa kojeg nektar potiče, a i sastav zemljišta na kojem biljka raste. Poznati stručnjaci Bradi i Hajdi ustanovili su da med prosečno sadrži sledeće sastojke: vodu do 17%, glukozu (grožđani ćećer) 34%, fruktozu (voćni šećer) 40,5%, saharozu 1,9%. U zrelom medu još se nalaze zrnca polenovog praha, parčići voska, aminokiseline, vitamini, enzimi i drugo. Od kiselina, najviše ima: jabučne, limunske, a u manjem obimu mravlje, oksalne, sirćetne... Savremena nauka je otkrila da u cvetnom medu ima i mikroelemenata kao natrijum, hlor i magnezijum. Naučnici su otkrili da u tamnijim medovima ima naročito gvožđa, bakra, magnezijuma i drugih stvari neophodnih za ljudski organizam. Specifična težina meda se kreće od 1,41-1,44 odnosno jedan litar meda teži od 1,41-1,44 kg. Zbog toga u tegli od 720 ml u kojoj  je pakovan med, vi dobijate od vašeg pčelara jedan kilogram meda, naravno pod uslovom da je med zreo. Skapljena sunčeva energija koja se nalazi u medu direktno daje snagu mišićima, jer med kao najbolji od svih ugljenih hidrata, toliko je svarljiv da  ga naš organizam usvaja gotovo bez ikakvog opterećenja i ide direktno u krv.

Nastaviće se

  

 Vrh strane

 

 

Glavni i odgovorni urednik Petar Andrejić, izdavač Kreativni kulturni klubE-mail: [email protected]

© 2008. Webmaster

Sajt je optimizovan za IE 7 i rezoluciju 1024 x 768