- Moje ime je Dejan Rajković. Rođen sam 1992. godine u Pančevu, a ponosno mogu da kažem da sam dete Starčeva, mesta u kojem sam proveo svoje detinjstvo, školovao se i odakle nosim najlepše uspomene. Osnovnu školu završio sam u Starčevu, a potom i Ekonomsku u Pančevu. Nakon toga upisujem Poljoprivredni fakultet u Beogradu, ali život me ubrzo vodi u drugom pravcu. Nakon dve godine studiranja, odlučujem da okušam sreću i započnem novi život u Sjedinjenim Američkim Državama. Ta odluka nije bila laka, ali je bila prelomna i ispostaviće se ključna za moj dalji lični i profesionalni razvoj.
Gde sada živite?
- Od kraja 2024. godine živim u Finiksu, Savezna država Arizona, zajedno sa svojom suprugom Sarom i našim sinom Stefanom. Pre toga smo pet godina proveli u Denveru, Kolorado. Iako su ova dva grada različita, zajedničko im je izuzetna priroda, široki horizonti i stil života koji me podseća koliko je važno imati balans između posla i privatnog života. Finiks je grad sa mnogo sunca, toplom klimom i predivnim pustinjskim pejzažima. Slobodno vreme najčešće provodimo u prirodi - biciklizam, porodične šetnje, parkovi s prijateljima, planinarenje... sve su to aktivnosti koje nas povezuju i koje nam pomažu da se resetujemo od brzine svakodnevice.
šta tamo radite i kako ste se snašli?
- U Americi radim kao softverski inženjer za kompaniju koja se bavi pružanjem obrazovanja kao benefita zaposlenima u nekim od najvećih 1000 kompanija u SAD-u. Ukratko, mi pomažemo radnicima da besplatno ili uz niske troškove završe fakultete, usavrše veštine i unaprede svoje karijere. To je posao koji ima smisao i omogućava mi da budem deo nečeg većeg, sistema koji direktno pomaže ljudima da ostvare svoj pun potencijal. Pored posla, trenutno pohađam Purdue Univerzitet na programu za Cloud Computing, kako bih dodatno unapredio svoja znanja i veštine. Amerika je zemlja u kojoj se obrazovanje nikad ne završava i drago mi je što imam priliku da to živim svakodnevno.
Ima li nostalgije? Da li ste dolazili u Starčevo i koliko često?
- Nostalgije ima u tragovima, najviše kada pomislim na porodicu, prijatelje i one jednostavne trenutke koje samo dom može da pruži. Ipak, trudimo se da ostanemo povezani. Roditelje dovodim svake jedne do dve godine u Ameriku, kako bismo zajedno proveli kvalitetno vreme. Trenutno su moja majka Bilja i otac Luka kod nas u poseti i obilazimo prelepe krajeve Arizone, što je za njih potpuno novo i nezaboravno iskustvo.
šta biste poručili Starčevcima, onima koji razmišljaju o odlasku i onima koji ostaju?
- Amerika je zemlja velikih mogućnosti, ali one nisu iste za sve i moraju se tražiti, zaslužiti i znati prepoznati. Moj savet je da ljudi ne ograničavaju sebe na ono što su “čuli da se radi“, najčešće je to vožnja kamiona ili fizički poslovi. Iako su to pošteni i stabilni putevi, Amerika nudi mnogo više od obrazovanja, tehnologije, medicine, pa do umetnosti i preduzetništva. Oni koji žele da odu, moraju biti spremni da se prilagode i uče i jezik, kulturu, i mentalitet. Asimilacija i integracija nisu izdaja svog porekla naprotiv, to su alati za uspeh. A oni koji ostaju neka znaju da su deo posebne zajednice koja može mnogo da pruži ako postoji uzajamno poštovanje, saradnja i podrška. Gde god da ste, nosite Starčevo sa sobom jer identitet nije mesto, već način na koji živite, razmišljate i delujete.
P. Andrejić